Predavanja i radionice

Naši strahovi iako često mali, stvaraju veliku sjenu.
Jesmo li ih svjesni? Kako na nas utječu?

Iscjeljujuća snaga Sunca

Svjetlost je oduvijek imala važnu ulogu u razvoju živih bića. Drevni Egipćani, Rimljani i Grci koristili su svjetlost u medicinske svrhe. Boja, kao manifestacija svjetlosti, u tim je povijesnim kulturama imala terapijsko i duhovno značenje. Sunčeva svjetlost je energija koja se prenosi na Zemlju u obliku elektromagnetskih valova. Samo mali dio tih valova zapravo dopire do Zemljine površine, a smatra se da oko percipira tek 1% ukupnog elektromagnetskog spektra. Taj vidljivi dio elektromagnetskog svjetla koji sadrži sve boje od ljubičaste (najkraće valne duljine) do crvene (najduže valne duljine) ključ je života i evolucije. Godine 1903. Nobelova nagrada za medicinu dodijeljena je jednom helioterapeutu, a u godinama koje su slijedile bolnice su se gradile tako da se sunčeva svjetlost u njima mogla koristiti kao lijek. Od druge polovine 20. stoljeća sunčanje se smatra opasnim po ljudsko zdravlje, te se prodaju sunčane naočale i losioni za sunčanje (smatra se da svake godine čak 14 000 tona kreme za sunčanje završi u oceanima i ozbiljno ugrožava živi eko sustav). Mi, ljudska bića, evoluirali smo pod valnim duljinama i intenzitetima svjetlosti specifičnima za otvoren prostor. Intenzitet osvjetljenja na otvorenom desetak je puta veći od onoga koje proizvodi umjetno osvjetljenje.

Malo je znanstvenih i povijesnih dokaza koji opravdavaju preporuke javno zdravstvenih kampanja za izbjegavanje sunca. Dok jedni tvrde kako sunčeva svjetlost može izazvati rak kože, drugi smatraju da sunčeve zrake imaju ključnu ulogu u prevenciji i poboljšavanju niza ozbiljnih, degenerativnih i infektivnih bolesti uključujući: rak dojke, debelog crijeva, jajnika i prostate, dijabetes, visoki krvni tlak, bolesti srca, multiplu sklerozu, osteoporozu, psorijazu, rahitis i tuberkulozu. Upitni su dokazi da sunčeva svjetlost izaziva melanom te da ga sredstva za zaštitu od sunca sprečavaju. Djelovanjem sunčeve svjetlosti na kožu, prirodno se proizvodi vitamin D koji sudjeluje u rastu i sazrijevanju stanica, omogućuje normalan rad imunološkog, probavnog, koštanog sustava te mnogih drugih. Deficijencija vitamina D zabilježena je kod tumorskih oboljenja, osteoporoze, upala i drugih teških bolesti, a suplementarni vitamin D ne može zamijeniti pozitivne učinke prirodnog. Većina hrane koju jedemo zapravo je svjetlost u krutom obliku. Potencija ili nutritivna vrijednost svjetlosti u hrani izravno je povezana s kvalitetom hrane koja nosi njezinu snagu. Hrana koja je izgubila svoju svjetlosnu energiju zbog pretjerane obrade, zračenja itd. postupno postaje funkcionalno mrtva i kao takva je prazna te ne zadovoljava potrebe našeg organizma.

Jedan od najintrigantnijih predstavnika kvantne mehanike, proslavljeni fizičar, David Bohm, rekao je kako je sva materija zamrznuta svjetlost. Je li moguće da je naša evolucija na neki način povezana s mogućnošću upijanja i korištenja svjetlosti, kako na duhovnoj, tako i na fizičkoj razini? Molekula DNK koja je okosnica života, prima i emitira fotone koji prenose informacije. Svjetlosni valovi su univerzalni jezik živog organizma, a informacije koje prenose reguliraju rad naših stanica, tkiva i organa. Za zdrav organizam te uravnotežen rad fizičkog, mentalnog i emocionalnog dijela, nužan je neometan tok fotona što je nažalost često narušeno uslijed djelovanja stresa, toksina, patogena itd. U tretmanima kvantne i energetske medicine, putem elektromagnetnih frekvencija – svjetlosnih valova, potičemo organizam da se vrati u svoje prirodno stanje ravnoteže pri čemu svi tjelesni sustavi rade optimalno te se stvaraju preduvjeti za spontanu regeneraciju organizma kojom upravlja stanična inteligencija. Svjetlost, ovaj izvor života, koji je istodobno vidljiv i nevidljiv, podsjetnik je kako su obje strane života – vidljive i nevidljive – jednako važne za naš razvoj, rast i evoluciju.

Jasminka Krištof, bacc. marketinga i komunikacija

dr. sc. Mirna Šimurina, mag. med. biokemije

Literatura:

1. Jacob Liberman, Svjetlost: lijek budućnosti, Zagreb, AGM, 2009.

2. Richard Hobday, Ljekovito sunce: sunčeva svjetlost i zdravlje u 21. stoljeću, Zagreb, AGM, 2012.

Glazba kao lijek

Glazba je mnogo više od ugodne akustične popratne pojave u našem životu. Ona je oduvijek važna sastavnica našeg postojanja. Nije slučajnost da se isti izrazi upotrebljavaju u glazbi i opisu emocionalnog stanja: nismo u harmoniji, odabrali smo pogrešan tempo ili nismo uzeli stanku. Čovjek čuje glazbu i prije nego što dođe na svijet – već od šesnaestog tjedna poslije začeća. Posljednji osjetilni podražaji u ljudskom životu ulaze upravo kroz uši koje tek na kraju, kao posljednji organ u ljudskom organizmu, izgube svoju zadaću. Ako usporedimo percepciju ljudskog oka s percepcijom uha, odnos je 1:10 u korist uha. Osim toga, dojmovi koje primamo uhom bolje nam prenose ugođaj i osjećaje nego što to čine slike. Po svojoj anatomiji i psihologiji čovjek je ponajprije biće koje čuje. Kad mozak prepozna glazbu, u njemu nastaju različiti strujni valovi koji odlučuju o našem raspoloženju. Jednom prošavši kroz mozak, glazba struji u obliku elektroničkih impulsa duž leđne moždine i djeluje na autonomni živčani sustav koji upravlja ritmom našeg srca, pulsom, krvnim tlakom i napetošću mišića.

Naš mozak može reagirati na glazbu na četiri različita načina: kognitivno (misaono), afektivno (emocionalno), fizički (tjelesno) i transpersonalnim načinom koji je izvan nas. Glazba i ritam smiruju misli – lijevu polutku našeg mozga, čija je aktivnost vrlo često dominantna u današnjem društvu. Zvuk glazbe šalje stalan signal u koru našeg mozga. Tako naša druga čula – vid, opip i njuh – dospijevaju u pozadinu, čime i unutarnji razgovori, analize i logični zaključci lijeve polovice mozga postaju tiho šaputanje. Glazba stimulira dublje dijelove mozga i dovodi simbole, vizualizacije i emocije u prvi plan.

Znanstvenici koji se bave povezanošću živčanog, hormonskog i imunološkog sustava potvrđuju da bolest nije samo u prenesenom značenju gubitak harmonije već i u stvarnosti gubimo vlastiti ritam, važan za dušu i tijelo. Mnogi se procesi u našem tijelu zbivaju ritmički, a najpoznatiji su udisaj i izdisaj te ritam srca i mozga. Ritam glazbe, koji može biti ujednačen i neujednačen, stvara kod slušatelja dojam oseke i plime, pasivnosti i aktivnosti, stabilnosti i kaosa, opuštanja i poticanja. Neki su ritmovi slični svugdje na svijetu. Sve uspavanke svojim umirujućim ritmom nalikuju jedna na drugu. Ljekovito djelovanje bit je glazbe. Glazba može disharmoniju pretvoriti u harmoniju. Glazba može vrlo snažno utjecati na misli i osjećaje slušatelja te tako izazvati lančane biokemijske reakcije koje konačno izazivaju i promjene tjelesnih funkcija. Novija su istraživanja pokazala da odgovarajuća glazba utječe čak i na hormonsku sliku čovjeka. Glazba stabilizira i psihu, tjera turobne misli, popravlja raspoloženje, smiruje i usklađuje. Glazba nas psihički oporavlja, vraća nam samopouzdanje i poduzetnost. Hoće li glazba na nas djelovati pozitivno, ovisi o njezinim različitim svojstvima. Tempo, ritam, jačina zvuka, složenost, harmonija, melodija ili, ako postoji pjevani tekst, odlučuju o tome kako će ona djelovati na nas. Izbor prikladne glazbe i pravog trenutka odlučujući su za ljekovito djelovanje zvukova.

U tretmanima kvantne i energetske medicine koristimo zvučne frekvencije kojima se šalje poruka organizmu kako se vratiti u homeostazu. S obzirom da naše tijelo i samo radi na bazi frekvencija, kao i sva druga živa bića, ono te poruke jako dobro razumije i brzo integrira. Kada je organizam jednom u ravnoteži, aktivni su unutarnji mehanizmi regeneracije čime spontano dolazi do popravka svih oštećenja te povlačenja simptoma i tegoba. Ili rečeno jezikom glazbe: vraćamo se u skladnu simfoniju našeg života!

Glazba je važan čimbenik za bolji i sretniji život. Ona je emocionalni oblik komunikacije. Hermann Hesse je rekao: „Glazbi je svojstvena prasnaga i duboka čarobna moć liječenja.“ Otvorite joj ne samo svoje uši, nego i srce i duh.

Jasminka Krištof, bacc. marketinga i komunikacija

Literatura:

1. J. J. Meixner. Glazba kao lijek: samoterapija zvucima koji liječe“, Sisak: vlast. nakl., 2018.

2. Danijel Crnković. Muzikoterapija: umjetnost glazbe kroz umijeće liječenja, Zagreb KBC “Sestre milosrdnice”, Jastrebarsko. Naklada Slap. 2020.

Kako ravnoteža elektromagnetskog polja čovjeka određuje njegovo zdravlje?

Napretkom istraživanja u kvantnoj fizici, ideja da je materijalni svijet sačinjen od energije, nije više nešto o čemu možemo eventualno nagađati, to je znanstveno dokazana činjenica. Atomi su prostor ispunjen energijom određene frekvencije, a materija je ono što mi vidimo zbog ograničenih kapaciteta naših osjetila. Svaka našao misao i svaka naša emocija također imaju svoju vibraciju i kao takve postoje na razini našeg elektromagnetskog (EM) polja1.
Baš poput DNA koja je nacrt za izgradnju našeg tijela, ljudsko EM polje predstavlja strukturu energetske matrice na temelju koje rastu stanice što bi značilo da energetsko polje postoji prije fizičkog tijela, odnosno da sve ono što se manifestira u fizičkom svijetu, prije toga postoji u svijetu energije. Fenomen koji potvrđuje tu ideju je efekt fantomskog uda. Događa se da ljudi i dalje osjećaju ud koji im je amputiran, a energetskim radom na takvom EM polju, simptomi fantomske boli nestaju. Naša EM polja mjere se aparatima kao što su elektroencefalogram (EEG) i elektrokardiograf (EKG). Mnoga istraživanja su pokazala da nepravilnost u energetskom polju živog bića prethodi patologiji ili infekciji pa tako slabost u energetskom polju sjemenke prethodi bolesti biljke2.
Budući da naše fizičko tijelo proizlazi iz energetskog polja, neravnoteža ili iskrivljenost tog polja naposljetku može prouzročiti bolest fizičkog tijela. Otklanjanjem anomalija iz EM polja, možemo djelovati prevencijski (da ni ne dođe do fizičkog oštećenja), a možemo i potaknuti regeneraciju organizma kod već prisutnog oštećenja. U kvantnoj medicini mjerimo EM polje osobe (živih bića) te dobivamo uvid u trenutno stanje – fizičko, mentalno i emocionalno. Za vrijeme tretmana, koristeći frekvencije i informacije, šaljemo uputu organizmu za povratak u stanje ravnoteže. Kad je jednom u ravnoteži, organizam sam otklanja sve anomalije u EM polju što direktno utječe na smanjenje simptoma i tegoba te dovodi do zdravlja.

Luka Morović, mag. psych.

Literatura:
1. https://www.youtube.com/watch?v=J-S3c1U4FPA
2. Brennan, B. A. Svjetlost se rađa: Put ka samoiscjeljenju. Zagreb, Škorpion (2013)

Uzemljenje

Koliko vam je samo puta godio mekani dodir trave pod bosim stopalima ili ste s nestrpljenjem iščekivali ljeto kako bi hodali bosonogi po pijesku, a nakon nekoliko dana, čak vam je i hodanje po kamenčićima odgovaralo? Uživate radeći u vrtu s rukama u zemlji, a plivanje u rijeci i moru na vas djeluje terapijski?
Što zapravo stoji iza uzemljenja – kontakta s prirodnim tlom i vodom?
Uzemljenjem se višak energije iz tijela odvodi u Zemlju. Istim postupkom uzemljujemo i kućanske aparate odvodeći višak električne energije kako npr. pri udaru groma ne bi nastao požar. Postavlja se pitanje zašto o kućanskim aparatima brinemo, a vlastito tijelo zapostavljamo? Nekoć davno, naši su preci puno više vremena provodili u kontaktu sa Zemljom, bilo da su bosonogi hodali po njoj, boravili u vrtu, spavali ili sjedili na tlu tako da je njihova koža dodirivala tlo. U današnje vrijeme toga je manje jer živimo u asfaltiranim gradovima, a naše noge izolirane su gumom na đonovima obuće.
Kako smo postali nezdravi „pozitivci“?
Površina Zemlje negativno je nabijena, a ionosfera (omotač atmosfere) koja se nalazi otprilike 60 km iznad Zemljine površine, puna je pozitivnog naboja koji se akumulira u našem tijelu. Osim preko ionosfere, pozitivnim nabojem se punimo preko mobitela i dr. elektroničkih uređaja, elektromagnetskih polja Wi-Fi i ostalih mreža u urbanom okruženju. Nadalje, metaboličkim i biokemijskim procesima u našem tijelu, također se oslobađaju pozitivni ioni i slobodni radikali što se višestruko povećava u patološkim stanjima. Ako se u ljudskom tijelu nakupi previše pozitivnog naboja i slobodnih radikala, ono postaje kiselo i sklono upalama (povećan rizik od razvoja bolesti i tumora). Kad bosonogi stojimo na površini Zemlje njen negativni naboj neutralizira pozitivni naboj iz našeg organizma i mi se uzemljujemo.
Uzemljenjem se usklađujemo s cirkadijalnim i sezonskim ritmovima Zemlje. Cirkadijalni ili dnevni ritam određen je okretanjem Zemlja oko svoje osi (izmjena dana i noći), a utječe na hormonalni sustav kod ljudi i ostalih živih bića. Sezonski ritam je određen okretanjem Zemlje oko Sunca i definira sama godišnja doba koja također imaju veliki utjecaj na živi svijet npr. na metabolizam. U kontaktu s tlom ljudsko elektromagnetno polje sinkronizira se sa Zemljinim i mi se usklađujemo s njezinim ritmovima, a to za naše zdravlje ima ogromne prednosti jer se tijelo iscjeljuje – oporavljaju se stanice, tkiva i organi. Istraživanja su pokazala da se uzemljenjem smanjuje upala u tijelu, poboljšava rada srca i cirkulacija (Chevalier i suradnici, Scientific Research, Health, 2018.) te se postiže više energije, bolji san, lakše opuštanje, manje anksioznosti i depresije (Chopra i suradnici, Explore, 2019.) kao i smanjenje boli i hormona stresa (Ghaly i Teplitz, The Journal of Alternative and Complementary Medicine, 2004.). Uzemljenjem prerano rođene novorođenčadi poboljšava se njihovo zdravlje i smanjuje smrtnost. Pozitivni učinci uzemljenja su brojni, od protuupalnog djelovanja, pojačanog zacjeljivanja rana, optimalnog imuno odgovora do prevencije kroničnih upalnih i autoimunih bolesti (Brown i suradnici, Journal of Inflammation Research, 2015.).
Bilo da se radi o kontaktu kože s prirodnim tlom i vodom ili korištenju posebno izrađene opreme, uzemljenjem poboljšavamo svoje zdravlje i podižemo kvalitetu življenja. Već samo s 30 minuta dnevno, dobivamo puno pozitivnih učinaka.
U slučajevima kada je količina štetnog pozitivnog naboja u tijelu prevelika da bi se uravnotežila uzemljenjem, a oštećenja organizma su već prisutna, odličan izbor su tretmani kvantne medicine. Njima se učinkovito i brzo smanjuje višak pozitivnog naboja (kiselost) te se potiču vlastiti mehanizmi regeneracije i oporavka.

dr.sc. Mirna Šimurina, mag. medicinske biokemije

Luka Morović, mag. psihologije

Za one koji žele znati više:
1) Dokumentarac „The Earthing Movie“ u kojem Clint Ober, kao jedan od pionira uzemljenja priča o tom fenomenu, zajedno s više znanstvenika i „običnih ljudi“ kojima je uzemljenje promijenilo živote.

2) Lista zanimljivih istraživanja o uzemljenju
https://aarding.org/pages/scientific-publications…#
3) Meditacija za uzemljenje
https://www.youtube.com/watch?v=5Gy2DzXLhgQ

Jesam li u krizi?

Na krize u životu često gledamo kao nešto što nije naše, što je na našem putu zbog spleta nesretnih okolnosti, kao na nešto što se nama ne bi smjelo događati. Istina je kudikamo drugačija.
Kriza je pokušaj prirode da potakne promjenu i razvoj individualca kroz univerzalne zakone Svemira (nalažu da se sve događa s određenim razlogom i da sve ima smisla). Ako promjenu odbijamo, uslijedit će kriza koja će omogućiti da se promjena dogodi i da nastupi ravnoteža. Svaka kriza zapravo znači neku novu prilagodbu, bilo da dođe u obliku boli, poteškoća, naglih preokreta, neizvjesnosti ili nesigurnosti koje dolaze da bismo se odrekli poznatog načina života i prihvatili nepoznati. Kriza pokušava prekinuti stare strukture koje su bazirane na krivim definicijama i uvjerenjima tj. na negativnosti. One potresaju duboko ukorijenjene, zabetonirane navike i omogućuju novi rast. Bolne su, ali transformacija bez njih je nezamisliva.
Što je kriza koja bi trebala uslijediti nužnija, time je veća i bolnija i to je više ego – naš voljni dio svijesti, pokušava spriječiti. Drugim riječima, što je potreba za promjenom i otpor prema promjeni veći, kriza će biti veća. Kriza je nešto što se mora dogoditi jer je ljudska negativnost nepokretna masa koju treba protresti da bi se mijenjala i da bismo je se oslobodili. Promjena je sastavni dio života – gdje postoji život postoji i promjena. Ljudi koji žive u strahu i negativnosti i opiru se promjeni, percipiraju promjenu kao nešto čemu se treba oduprijeti. Na taj se način opiru životu, ne dopuštaju da život teče kroz njih, a patnja postaje sve veća. Ovakva dinamika prisutna je kroz cjelokupan razvoj čovječanstva – kolektivno, ali i individualno.
U područjima gdje se ne opiru promjeni, ljudi neprestano rastu i doživljavaju život kao duboko zadovoljavajući, sretni su i zdravi. S druge strane, ondje gdje blokiraju protok energije i života i grčevito se drže za ono kako je sada, kriza je neizbježna. Smisao rasta pojedinca kroz krizu oslobađanje je njegovih urođenih potencijala koji nemaju granice. Ako stagniramo u negativnosti, mogućnost spoznavanja tih potencijala ne postoji. U takvoj situaciji, samo kriza može razbiti strukturu čije su postavke u suprotnosti sa zakonima Svemira.
Na putu našeg emocionalnog, duhovnog i fizičkog ispunjenja moramo uložiti zdrav napor kako bismo se riješili negativnosti. Te negativnosti su: krivi zaključci, potisnute i neosviještene emocije, obrane i stavovi te obrasci ponašanja koji proizlaze iz njih.
Sve misli i osjećaji tokovi su energije. Energija je sila koja se povećava vlastitim impulsom koji je baziran na prirodi svjesnosti koja taj tok hrani i usmjerava. Ako su misli i osjećaji usklađeni s istinom o nama, dakle ako su pozitivni, impuls samoodržanja energetskog toka će beskonačno povećavati njihove izraze i stavove. Ako su te misli i osjećaji zasnovani na zabludi, dakle negativni, impuls samoodržanja energetskog toka će se povećavati, ali ne u beskonačnost.
Manifestiranje samoodržavajućeg negativnog energetskog toka možemo najbolje shvatiti na primjeru emocije straha. Izražene emocije često nisu one prvobitne, odnosno one izražene često prikrivaju neke druge koje su primarno nastale. Npr. depresija može prikrivati strah. Taj strah stvara strah od suočavanja i prevladavanja depresije. Tada se bojimo straha od straha, sve se više udaljavamo od prvobitnog osjećaja i to se nastavlja unedogled odnosno negativno se samoodržava u začaranom krugu. Divne vijesti su što svemir funkcionira na način da se u jednom trenutku taj negativni impuls prekida i to onda kada nastupi kriza. Suprotno od istine i ljubavi, koja su beskonačna Božanska svojstva, iskrivljenje i negativnost nikada nisu beskonačni. Oni završavaju kada pritisak postane prevelik. Iz te perspektive na krizu možemo gledati kao na blagoslov koji nudi priliku da progledamo i protresemo svoj dotadašnji sustav.
Ono što još valja napomenuti je da ne mora svaka situacija dovesti do krize, ona se može izbjeći. Kako? Suočavajući se s istinom već kada se pojave prve naznake negativnosti i smetnje. Kako bismo u tome uspjeli potrebna je velika razina iskrenosti prema samome sebi i sagledavanje dotadašnjih obrazaca. Na taj način prekidamo gore spomenuto negativno samoodržanje i možemo izbjeći veliku količinu boli u životu. Sve će nas rjeđe boljeti, a češće ćemo biti radosni.
Princip samoodržanja osim već spomenutih negativnih, ima i pozitivne aspekte. Uzmimo za primjer ljubav. Što više volimo, to više možemo stvoriti osjećaj prave ljubavi, bez da pritom osiromašimo sebe i druge. Kad dajemo ljubav ne uzimamo ni od koga, čak naprotiv, što više volimo, više će nam se ljubav vraćati. Sposobnost da se ljubav daje i prima s vremenom sve više raste. Razlika od negativnog principa samoodržanja je da je pozitivan aspekt beskonačan. Čim uspostavimo kontakt sa svim sjemenima s kojima smo rođeni – ljubav, suosjećanje, radost – oni će se sve više povećavati.
Na koji god način krizu proživjeli, ona uvijek ima svoj smisao, ima svoju poruku. Prolazeći kroz krizu, trebali bismo si postaviti pitanje, što je to zbog čega je kriza tu, što je to što ne vidim i ne želim promijeniti? Ako si odgovorimo na to pitanje i krenemo u izmjenu dotadašnjeg ponašanja, na najbolji način smo iskoristili sam smisao krize.

prilagodio Luka Morović, mag. psych., prema Pathwork Vodiču Eve Pierrakos

Ovisnost

Ovisnost možemo definirati kao psihičko i/ili fizičko stanje naviknutosti na neke psihoaktivne supstance, ponašanja ili situacije. To je svako ponašanje koje izaziva kratkoročan osjećaj olakšanja, za kojim osoba kompulzivno (bez kontrole) ide, a dugoročno se javljaju sve veće posljedice zbog kojih osoba ne može prekinuti s ovisničkim ponašanjem, čak i ako ga je svjesna.
O čemu možemo biti ovisni?
Ovisni možemo biti o alkoholu, drogama, hrani, seksu, novcu, posjedovanju moći, radu, drugim ljudima i zadovoljavanju njihovih potreba, bivanju u pravu i bivanju savršenima, ekstremnim sportovima… Preciznije rečeno, ovisni smo ugodnoj senzaciji koja nastaje u tijelu kad, primjerice, popijemo čašu vina. No, tu dinamiku u početku ne prepoznajemo kao ovisnost. Naš um se za navedenu tjelesnu senzaciju zalijepi i želi da nam ostane ugodno. Ako se vežemo za tako izazvano opušteno stanje u tijelu, postajemo ovisni.
Uzroci ovisnosti:
1) Konflikt između urođenih potreba za privrženosti i autentičnosti
Privrženost je psihološki model kojim nastojimo objasniti povezanost i bliskost djeteta s majkom s ciljem da se dijete zaštiti, bude sigurno i preživi. Endorfini, koji su prirodni opijati u našem organizmu, olakšavaju proces vezivanja majke i djeteta. U eksperimentu, štakori čiji su receptori endorfina blokirani nisu imali prirodan poriv za plačem i bez takvog resursa vrlo brzo bi uginuli. Ukoliko u odnosu s majkom ne razvijemo privrženost dostatnu za adekvatan razvoj te ako doživimo niz stresnih i traumatskih situacija, sustav endorfina nam se neće razviti kako bi trebao. Kada netko kasnije u životu uzme npr. heroin, koji ima učinak sličan endorfinima, po prvi puta osjeti ljubav i povezanost koju nije osjetio u mjeri u kojoj mu je bila potrebna kad je bio dijete. Ne čudi stoga da je ovisnost koja se razvija o opijatima toliko snažna.
Autentičnost možemo definirati kao naše znanje o tome što, gdje i zašto osjećamo u određenom trenutku, uz vještinu da reagiramo iz tog mjesta spoznaje.
Problem nastaje kada te dvije potrebe za preživljavanjem (privrženost i autentičnost), stanu jedna drugoj na put te ne mogu obje istovremeno biti zadovoljene. Zamislimo situaciju u kojoj dijete izražava neku od svojih potreba, npr. potrebu za slobodom i razigranosti. Ukoliko je taj impuls kod roditelja bio ugušen ili iz bilo kojeg razloga nije bio dozvoljen, takva reakcija djeteta će kod njega izazvati nelagodu s kojom se neće moći nositi te će stoga također gušiti prirodne i spontane impulse svog djeteta. Dijete će, kako bi dobilo ljubav roditelja i ostalo privrženo i povezano, a samim time i preživjelo, potisnuti svoj prirodan impuls i izgubiti kontakt sa svojim izvornim osjećajem – izgubit će svoju autentičnost. U takvim situacijama, gdje i nama nije bilo dopušteno izraziti sebe ili smo pak svjedočili nekim obiteljskim traumatskim situacijama, psihičkom i emocionalnom zlostavljanju, u najranijim danima počinjemo se odvajati od sebe i vlastitog tijela, gubimo vezu s njime, a sve kako ne bismo osjetili svu silinu emocija u nama.
Osim odvajanjem od vlastitog tijela, način kojim dodatno otupljujemo emocije jesu upravo ovisnička ponašanja. Ovisnost je zapravo prirodan odgovor našeg bića koje ne zna kako se nositi s boli, čiji je primaran izvor neka trauma u djetinjstvu.
2) Negativna uvjerenja
Posljedice traumatskog iskustva su i negativna uvjerenja koja smo stekli o sebi (npr. “Ja ne zaslužujem ljubav jer nisam dobio ljubav”) i svijetu (npr. “Svijet nije sigurno mjesto jer sam bio izložen fizičkom zlostavljanju.”). Ovisnost je oblik autodestruktivnog ponašanja koje prakticiramo da bismo se nesvjesno kaznili (kao djeca preuzimamo krivnju za uzroke i ishode traumatskih situacija na sebe), a samim time i kreirali život koji će potvrditi upravo takva naša uvjerenja. Na taj se način pokreće začarani krug ovisnosti, a on teče otprilike ovako:
a) Dovedeni smo u neku stresnu situaciju koja nam podiže frustraciju zbog koje imamo potrebu posegnuti za nekim užitkom. Taj osjećaj užitka je privremen i ne pruža satisfakciju za stvarnu potrebu, ali ga svejedno ponavljamo radi kratkoročnog zadovoljstva.
b) Ne volimo sami sebe jer smo ovisni i javlja nam se osjećaj krivnje i srama.
c) Kad osjećamo krivnju i sram prisutan je i osjećaj manjka osobne vrijednosti. Zbog takvih osjećaja ponovno ćemo još lakše krenuti u ovisničko autodestruktivno ponašanje i posezati za užitkom.
Još jedno uvjerenje koje podržava ovu priču jest ideja da ćemo biti sretni, ako smo konstantno izloženi nečem ugodnom. Naravno, neko kratko vrijeme držanje za ono što nam je ugodno naizgled dobro funkcionira. No, upravo je to najveća zamka svake ovisnosti. S vremenom osjećaj užitka i ugode slabi, a osjećaj patnje je sve veći. To je kao pijenje slane vode – olakšanje je trenutno, ali na duge staze osoba umire. Ili u slučaju alkohola – ono što nas naizgled odvlači od boli, dugoročno nas uvlači u još veću bol.
U današnje vrijeme, više nego ikad prije, preplavljeni smo raznim podražajima, a um na njih reagira sa sviđa mi se-ne sviđa mi se dinamikom. Zašto postajemo ovisni? Jer ne možemo izdržati da nam se nešto ne sviđa, budući da nismo naučeni što učiniti s tom boli. Bol je primarno emotivne prirode, a ako se bojimo pogledati unutar sebe i to na duže vrijeme, sve više ćemo pokušavati svoje vanjske okolnosti organizirati tako da uz njih možemo bježati od boli. No, problem u tome je što ugodu ne možemo dugoročno uhvatiti jer je ona osjećaj koji neminovno prolazi, kao i svaki drugi. Samim time, uvjerenje da ćemo biti sretni ako budemo konstantno izloženi nečemu što je ugodno, pogrešno je i vodi nas u patnju.
Što činiti kada prepoznamo ovisnost?
Proces iscijeljenja se zapravo odnosi na proces ponovnog pronalaska sebe, na način da stupimo u kontakt sa svojim odcijepljenim dijelovima i emocijama (koji nisu smjeli postojati kad smo bili djeca jer su nam bili bolni, preopasni ili čak životno ugrožavajući).
1) Prepoznavanje i promatranje vlastitih emocija
Da bismo prihvatili vlastite emocije trebamo im dozvoliti da budu takve kakve jesu. Da bismo ih pustili da budu što jesu, trebamo ih najprije prepoznati. Ne možemo pustiti nešto što ne znamo prepoznati. Najbolje pitanje koje si uvijek možemo postaviti kad motrimo našu žudnju i reakciju koja uslijedi iza nje jest: „S kojom to točno emocijom ne mogu ostati? Čega mi je previše?“
Prepoznavanje i promatranje emocija vještina je koja se uči, a kao i sa svakom drugom, potrebno nam je vrijeme da njome ovladamo. U tu svrhu kao jedan alat predložio bih vam meditaciju Tare Brach. Tara je američki klinički psiholog i učiteljica mindfulness meditacije. Ona u ovoj meditaciji (Link) kroz lako pamtljiv akronim RAIN – Recognize, Allow, Investigate, Nurture opisuje kako se nositi s emocionalnim sadržajem koji nas preplavljuje.
Recognize – prepoznaj emociju koja je prisutna u tijelu; Allow – dopusti toj emociji da bude tu, točno onakva kakva jest, ne mijenjajući je da bude nešto što bismo željeli; Investigate – istraži s neosuđujućom pažnjom; Nurture – probudi ljubav uz suosjećanje prema sebi.
Gotovo da i ne postoje slučajevi u kojima se netko oporavi od ovisnosti, a da se istovremeno mrzi radi te same ovisnosti jer u podlozi mržnje jesu upravo osjećaji srama i krivnje s kojima valja doći u kontakt. Tek tada možemo raditi s dubljim potrebama koje su nam nezadovoljene.
2) Osvještavanje dubokih potreba koje nisu zadovoljene, a zbog kojih bježimo u ovisnost
Pokušajte vizualizirati sebe na kraju života, na jednoj planini s koje imate jasan pogled na sve dosad proživljeno. Pogledajte s čime ste u životu bili zadovoljni i ispunjeni, a čega je nedostajalo, odnosno čega biste htjeli da je bilo više? Upravo ti dijelovi koji su nedostajali mogu biti putokaz za nezadovoljene potrebe koje često nadomještamo kratkotrajnim užicima na razini osjetila.
3) Alternativno zadovoljenje dublje potrebe u trenutku žudnje
U trenutku kad primijetimo da grabimo ka aktivnosti o kojoj smo ovisni, dobro je zapitati se što alternativno možemo učiniti kako bismo zadovoljili dublju potrebu. Prepoznavanje dublje potrebe tako da svjesno motrimo što se događa bitan je segment izlaska iz začaranog kruga ovisnosti.
Primjer: Djevojka koja je ovisna o slatkišima, u trenutku kada žudi za slatkim kreće svjesno disati par minuta, kako bi postala prisutnija u trenutku, bolje promatrala što se događa u njoj i kako bi njen um dobio prostora (kada žudimo naša želja je uska). Ako bi joj se u tom trenutku i dalje javljala želja zbog koje bi se krivila, uputila bi samoj sebi poruku ljubavi: „Ljubav te voli bez obzira na sve“ (davanje ljubavi sebi). Ako bi želja za slatkišima i dalje postojala, poslala bi e-mail nekome koga istinski voli i to mu rekla (davanje ljubavi drugome). Ako ni to ne bi funkcioniralo, krenula bi raditi nešto što voli, a to je u ovom slučaju bilo čitanje knjige. Knjigu bi imala pripremljenu za slučaj da se želja za slatkišima javi, a imala bi i neku zdravu varijantu slatkoga, poput voća. Ukoliko bi i nakon svega poduzetog imala želju za slatkišima, pojela bi ih. Ovaj način biranja zamjenskih aktivnosti je funkcionirao u 50% slučajeva, ali s vremenom i praksom je rastao.
Dakle, ideja je posložiti si okolinske uvjete tako da nismo izloženi onome o čemu smo ovisni (ukloniti izvor kratkotrajne ugode) i pokušati utvrditi koja dublja potreba nije zadovoljena u trenutku kada čeznemo za npr. slatkišima. Fali li nam ljubavi prema nama samima, imamo li potrebu za ljubavi druge osobe, možemo li napraviti nešto alternativno što volimo, a ne uzrokuje bol za nas ili druge.
4) Kvantna medicina
Kvantnom medicinom se kroz dizanje vibracije čitavog tijela mijenja svijest osobe te dolazi do promjena u percepciji sebe, drugih i svijeta oko sebe. Osoba postaje svjesnija vlastitih “loših i nezdravih” programa i obrazaca koji dovode do bolesti, nezadovoljstva, unutarnjeg nemira i pada kvalitete življenja, čime se otvara mogućnost prekidanja obrazaca i izlaska iz začaranog kruga. Kvantnom medicinom ponovno dobivamo osjećaj sebe (ili on jača) što je glavni preduvjet za ozdravljenje.
Ovisnost je također oblik neravnoteže u tijelu, kao što su npr. alergija i astma. No, društveno je prihvatljivije kad bolujemo od neke autoimune bolesti nego kad smo ovisni o nečemu ili nekome. To i ne čudi, jer ovisnici češće prakticiraju jasno društveno neprihvatljivo ponašanje, nego što to čine osobe koje boluju od autoimune bolesti. No, činjenica jest da kod želje da pomognemo sebi i drugima, umjesto na simptome tj. ishod ovisničkog ponašanja, više trebamo biti usmjereni na uzroke koji su doveli do poremećaja. Upravo na taj način, uvidom u to da ti problemi i pogrešna uvjerenja imaju izvorište još u najranijoj dobi (kada smo bili najranjiviji i bespomoćni), pružamo si priliku za otvaranje srca prema sebi i drugima i razvijamo kapacitete za suosjećanje prema svim živim bićima na Zemlji.

Luka Morović, mag.psych.

Četvrto agregatno stanje vode

Nije zabuna. Otkriveno je da voda (H2O) osim leda, pare i tekućine, ima i 4. agregatno stanje (IJNT, 2016.). U njemu se mijenjaju njena fizikalna svojstva i ona prelazi u „drugo“ tekuće stanje (H3O2) koje je zaslužno za prijenos energije (fotona) u organizmu i negativni naboj stanica, što je temelj života („The fourth phase of water“, G. H. Pollack). Zahvaljujući negativnom električnom potencijalu (naboju); stanice dišu, hrane se, rješavaju se otpadnih tvari, proizvode energiju, međusobno komuniciraju… Razumijevanje ovih procesa te ponašanja atoma i molekula omogućuje upravo kvantna biofizika. Dosad se smatralo da je za negativni naboj stanice odgovorna njena membrana, međutim, nova saznanja govore u prilog da je za to zaslužno upravo četvrto agregatno stanje vode (gradi želatinoznu masu unutar stanice u koju su uronjeni stanični dijelovi – citoplazma). Dok je voda u našim stanicama u 4. agregatnom stanju, sve se odvija u najboljem redu i organizam funkcionira besprijekorno.
Toksini, virusi i bakterije, loša prehrana i nezdrave životne navike, dovode do oksidativnog stresa (povećanja pozitivnog naboja u stanicama) čime se smanjuje negativni električni potencijal, narušava se ravnoteža i dolazi do razvoja poremećaja i bolesti na fizičkom (organskom), emocionalnom ili mentalnom (psihičkom) nivou.
U kvantnoj medicini, putem frekvencija i informacija, komuniciramo sa stanicama kako bi u dijagnostici utvrdili postojeće stanje te kasnije u terapiji pružili signal i upute kako se vratiti u homeostazu. Time se voda unutar stanica vraća u prirodno, 4. agregatno stanje, što je preduvjet za normalno, nesmetano odvijanje biokemijskih reakcija i procesa – zdravlje.

dr.sc. Mirna Šimurina, mag.medicinske biokemije

U Društvu multiple skleroze Brodsko – posavske županije, 2.3.2018. održano je predavanje pod naslovom: “Kvantna i energetska medicina” te su se članovi udruge, u ugodnoj atmosferi i druženju, upoznali s mogućnostima ovih terapija i načinima kako život s MS-om učiniti kvalitetnijim.

U udruzi Vestigium u Zagrebu, 23.11.2018. održano je predavanje “Tajna zdravlja leži u crijevima”, o sindromu propusnih crijeva, bolestima koje iz toga izlaze te zdravim navikama i načinima prevencije.

Održano predavanje: BOLEST KAO PUT, dr. sc. Mirna Šimurina, mag. medicinske biokemije, 29.9.2019. 10h, XII. HRVATSKI SIMPOZIJ OBOLJELIH OD MULTIPLE SKLEROZE, Đurđevac

Održano predavanje: RAVNOTEŽOM UMA I TIJELA DO ZDRAVLJA, 4.10.2019. 18h, Udruga Vestigium, Rudeška cesta 142, Zagreb

Zdravlje je rezultat ravnoteže uma i tijela.
Um pohranjuje informacije i generira misli, a tijelo pamti sve naše emocije, iskustva, traume, blokade, stresove…
Postoji li ravnoteža i kako ju postići?
Luka Morović, mag. psihologije

Održano interaktivno predavanje: SAM SEBI NAJVEĆI (NE)PRIJATELJ, 17.10.2019. 18h, Saliha Alića 6, Zagreb, 15.11.2019. 19h i 19.11.2019. 10:30h, A. Mihanovića 22 Slav. Brod
Kako procjenjivati sebe na način koji potiče rast umjesto neprihvaćanja?
Utjecaj riječi “moram” i “trebam”.
Tugovanje i opraštanje.
Vlatka Žlender, geštalt psihoterapija

Održano predavanje: BIJEG U OVISNOST, 6.11.2019. 18h, Saliha Alića 6, Zagreb, 6.12.2019. 19:30h, A. Mihanovića 22, Slavonski Brod

Začarani krug ovisnosti o alkoholu, drogama, kockanju, hrani, tehnologiji, drugim ljudima i zadovoljavanju njihovih potreba, agresiji, perfekcionizam…
Koji su uzroci i mehanizmi u podlozi razvijanja ovisnosti?
Tko sve ima problem s ovisnosti?
Kako ju na vrijeme prepoznati i prevenirati?
Luka Morović, mag. psihologije

Održano interaktivno predavanje: EMOCIJE- NAŠ UNUTARNJI KOMPAS, 27.11.2019. 18h, Saliha Alića 6, Zagreb, 8.12.2019. 19:30h, A. Mihanovića 22, Slavonski Brod

Doznajte što su emocije i čemu nam zapravo služe.
Kakva je veza između emocija i bolesti?
Vlatka Žlender, geštalt psihoterapija

Održano predavanje s praktičnim dijelom: MEDITACIJA, 7.12.2019. 19h, A. Mihanovića 22, Slavonski Brod

Predrasude i zablude o meditaciji.
Doznajte zašto meditirati te koje su teme meditacija.
Luka Morović, mag. psihologije

Održano predavanje: RANJIVOST- PUT DO HRABROSTI, 13.12.2019. 18:00h, S. Alića 6, Zagreb, 4.1.2020. 19h, A. Mihanovića 22, Slav. Brod

Što je ranjivost?
Mitovi o ranjivosti.
Kako se od nje štitimo?
Odbacivanje zaštite od ranjivosti.
Jasminka Krištof, bacc. marketinga i komunikacija

Održana radionica: MOJ, TVOJ, NAŠ DOŽIVLJAJ SVIJETA, 5.1.2020. 19h, A. Mihanovića 22, Slavonski Brod

Jesmo li predodređeni i definirani vlastitim doživljajem svijeta?
Utjecaj percepcije na komunikaciju i odnose s drugima.
Različite percepcije vode u sukob ili nas uče i obogaćuju?
(Rad s asocijativnim kartama, individualno i u grupi)
Vlatka Žlender, geštalt psihoterapija

Održana 1. radionica: MEDITIRAJMO ZAJEDNO, 6.1.2020. 19h, A. Mihanovića 22, Slavonski Brod

Vođena grupna meditacija.
Luka Morović, mag. psihologije

Održano predavanje: PARTNERSKI ODNOSI, 16.1.2020. 19h, Saliha Alića 6, Zagreb

Što donose kvalitetni partnerski odnosi?
Romantični odnos kroz faze
Najčešće zablude i pogreške
Zreli odnosi
Luka Morović, mag. psihologije

Održana 2. radionica: MEDITIRAJMO ZAJEDNO, 24.1.2020. 19h A. Mihanovića 22, Slavonski Brod

Vođena grupna meditacija.
Luka Morović, mag. psihologije

Održano predavanje: TAJNE KVANTNOG SVIJETA, 25.1.2020. 19h A. Mihanovića 22, Slavonski Brod

Zdravlje ili bolest?
Biokemija tijela
Vlastito Ja
Kvantna fizika i medicina
dr.sc.Mirna Šimurina, mag. med. biokemije

Održana radionica: STUPANJE U INTERAKCIJU S DRUGIMA, 26.1.2020. 18:30h A. Mihanovića 22, Slavonski Brod

Kako ostvarujemo interakciju s drugom osobom i kako se pri tome osjećamo?
Praktičnim radom ćemo istražiti kako pristupamo drugima te kako to utječe na nas.
Vlatka Žlender, geštalt psihoterapija

Održano predavanje: RAZVOJ LJUDSKE SVIJESTI KROZ VREMENSKA RAZDOBLJA, 5.2.2020. 19h Saliha Alića 6, Malešnica, Zagreb

Razvojni ciklusi ljudske svijesti.
Značaj i simbolika pojedinog doba.
Jasminka Krištof, bacc. marketinga i komunikacija

Održano predavanja: PARTNERSKI ODNOSI, 21.2.2020. 19:30h, A. Mihanovića 22, Slavonski Brod

Što donose kvalitetni partnerski odnosi?
Romantični odnos kroz faze
Najčešće zablude i pogreške
Zreli odnosi
Luka Morović, mag. psihologije

Održana radionica: AUTOPORTRET – KOLIKO JE VJERAN?, 22.2.2020. 19:00h, A. Mihanovića 22, Slavonski Brod

Istražujemo kako doživljavamo sebe i kakva je naša slika o sebi samima.
Imamo li realnu i točnu predodžbu ili smo ipak popustili utjecaju okoline?
Koristimo asocijativne karte.
Vlatka Žlender, geštalt psihoterapija

Održana 3. radionica: MEDITIRAJMO ZAJEDNO, 23.2.2020. 19h A. Mihanovića 22, Slavonski Brod

Vođena grupna meditacija.
Luka Morović, mag. psihologije

Održano predavanje: ŠTO JE UNUTARNJE DIJETE? 5.3.2020. 19h, Saliha Alića 6, Zagreb

Poznajemo li svoje autentične osjećaje i potrebe?
Većina nas, pod utjecajem odgoja i društvenih normi, živi s puno emocionalnih tjeskoba, nezadovoljstava, strahova…
Zaašto je važno povezati se s djetetom u sebi i kako nam to može pomoći u boljem poznavanju sebe te odnosa s drugima?
Vlatka Žlender, geštalt psihoterapija

Održana radionica: UPOZNAJMO SEBE, 13.3.2020. 19:30h, A. Mihanovića 22, Slavonski Brod

Na radionici se približavamo sebi uz još jednu zanimljivu i kreativnu tehniku.
Vlatka Žlender, geštalt psihoterapija

Održano predavanje: Razvoj ljudske svijesti kroz vremenska razdoblja, 14.3.2020. u 19:00h, A. Mihanovića 22, Slavonski Brod

Razvojni ciklusi ljudske svijesti.
Značaj i simbolika pojedinog doba.
Jasminka Krištof, bacc. marketinga i komunikacija

Održana 4. radionica: MEDITIRAJMO ZAJEDNO, 15.3.2020. 19:30h, A. Mihanovića 22, Slavonski Brod

Vođena grupna meditacija.
Luka Morović, mag. psihologije